Utorak je bio lep... topao i sunčan. Otvorila sam sve prozore i vrata od terase da ugostim jesenje sunce. Očekivala sam međutim, još jednu gošću na kafi. I došla je negde oko 4. Draga Kimberly. Mnogi Novosađani je dobro znaju. Ona je jedan od osnivača Artscape-a. O njemu ću vam uskoro pričati detaljnije. Sve vas koji je ne poznajete, uputiću u moje viđenje nje.
Kim je jedno drago stvorenje. Ona je jedinstvena. Nisam upoznala sve ljude ovog sveta, ali mi intuicija govori da ne postoji još jedna takva osoba na njemu. Kim je vlasnica jednog od najširih osmeha koje sam ikada videla. I nesebično ga deli svima. Kim ima duge, graciozne ruke i koristi ih na najbolji mogući način. Za grljenje i stvaranje. Kim je "sama svoj gazda". Bavi se dizajnom i izradom nakita. Wildflower je dokaz njenog umeća. Kim je otvorila svoj dom Marliju i Lili. Pardon... svoj i Bojanov dom. Dokazala je da pas i mačka mogu sasvim lepo da se slože. Kim je srećna osoba i nekako tu sreću uvek prenese i na vas.
Povremeno se tako nađemo na kafi. Retko kada je to dogovoren termin jer kad god ga utanačimo, nešto iskrsne. Više je onako spontano. Kada se sretnemo u gradu. Ponekad kada prolazi pored moje zgrade, samo me zvrcne: "Hej, tu sam blizu. Jesi slobodna?" Utorak smo međutim, dogovorile par dana ranije. Imala sam želju da napravim svoj prvi intervju i Kim je pristala da bude moj pokusni kunić. Skuvala sam nam kafu i otvorila svoju svesku sa pitanjima. Tih 20 minuta sam se osećala kao pravi novinar. Izvinjavam se svim novinarima ovog sveta ako intervju bude početnički i skroz neprofesionalan, ali previše je bilo zabavno da bih propustila ovakvu priliku.
A tekao je ovako...






